Prvu nastavnu jedinicu početnog kursa nemačkog jezika ćemo posvetiti izučavanju nemačke abecede i pravila čitanja.
Nemačka abeceda ima 26 slova.
Samoglasnici
Pored samoglasnika a, e, i, o, u, y, postoje i pomućeni, odnosno preglašeni samoglasnici ä, ö, ü.
Samoglasnici mogu biti dugi i kratki. Dugi su u slučajevima kada samoglasnik stoji na kraju sloga, a iza njega stoji samo jedan suglasnik koji pripada sledećem slogu, na primer Na-me.
Primeri:
- Blu-me [blu:me] – cvet
- I-gel [i:gel] – jež
- Li-ter [li:ta] – litar
- a-ber [a:ba] – ali
- Ta-g [ta:k] – dan
- O-fen [o:fen] – rerna
- Ho-f [ho:f] – dvorište
- U-fer [u:fa] – obala
- du [du:] – ti
- Ö-l [oe:l] – ulje
- Schü-ler [∫ue:la] – učenik
- frü-h [frue:] – rano
Samoglasnici su dugi i u slučajevima kada h koje se ne čita stoji iza samoglasnika, ili ako je samoglasnik udvojen.
Primeri:
- Bahn [ba:n] – železnica
- sehr [ze:a] – veoma
- ihn [i:n] – njega
- Saal [za:l] – sala
- Meer [me:a] – more
- Boot [bo:t] – čamac
Samoglasnik je takođe dug ako stoji ispred (oštrog es) –ß, ili ako stoji ispred –e.
Primeri:
- Straße [∫tra:se] – ulica
- Größe [groe:se] – veličina
- sie [zi:] – ona
- viel [fi:l] – mnogo
- spielen [∫pi:len] – igrati, svirati
Samoglasnici su kratki kada stoje ispred udvojenog suglasnika ili grupe suglasnika.
Primeri:
- Puppe [pupe] – lutka
- Ende [ende] – kraj
- alle [ale] – svi
- oft [oft] – često
- kommen [komen] – doći
- und [unt] – i
- dumm [dum] – glup
- öffnen [oefnen] – otvoriti
Suglasnici
Suglasnici koji se pišu udvojeno, izgovaraju se kao jedan glas.
Primeri:
- Flagge [flage] – zastava
- essen [esen] – jesti
Suglasnici b, d, g se izgovaraju manje zvučno na početku i u sredini reči, a ako se nađu na kraju reči, izgovaraju se kao p, t, k. Kod prideva ili brojeva koji se završavaju na –ig izgovor je –ih.
Primeri:
- bitte [bite] – molim, izvolite
- danke [danke] – hvala
- Krabbe [krabe] – rak
- Korb [korp] – korpa
- Land [lant] – zemlja, selo
- Tag [ta:k] – dan
- richtig [rihtih] – tačno
Suglasnik H se izgovara na početku reči, ali se ne izgovara u sredini ispred suglasnika l, m, n, r, kao ni ispred ili iza samoglasnika.
Primeri:
- Haus [haus] – kuća
- Hund [hunt] – pas
- gehen [ge:en] – ići
- nehmen [ne:men] – uzeti
- fehlen [fe:len] – nedostajati
Napomena:
Sve imenice u nemačkom jeziku pišu se velikim slovom.
Suglasnik S čitamo na tri načina, u zavisnosti od toga ispred kojeg samoglasnika, odnosno suglasnika se nalazi.
Primeri
Kao s se čita na kraju reči:
- das Haus [das Haus]
Kao z ako se nalazi na početku reči ispred samoglasnika, ili u sredini reči između dva samoglasnika:
- Sonne [zone] – sunce
- Reise [raize] – putovanje
Kao sch ako se nalazi ispred suglasnika t ili p:
- Stein [∫tain] – kamen
- Sprache [∫pra:he] – jezik
Kombinacija slova sch je š:
- Schule [∫u:le] – škola
Suglasnik V čitamo kao f, dok suglasnik W čitamo kao v.
Primeri:
- Volk [folk] – narod
- Wagen [va:gen] – vozilo
Suglasnik Z čitamo kao c.
Primeri:
- Zimmer [cima] – soba
- Zirkus [cirkus] – cirkus